Art-educa 2020. Od prirode do ornamenta – vezenje

Facebook

Kako bi mlađim učenicima osnovne škole omogućili što bolje razumijevanje likovnosti i razvoj likovnog ukusa te upoznavanje kulturne baštine, Centar mladih „Ribnjak“ je s partnerima – Osnovnom školom Miroslava Krleže, Osnovnom školom Matka Laginje i Centrom za odgoj i obrazovanje „Tuškanac“ osmislio projekt Art-educa.

Projektom je predviđeno je da učenici upoznaju umjetnike različitih likovnih izričaja i sudjeluju u prigodnim radionicama. Kao partneri sudjeluju i zagrebački muzeji: Muzej za umjetnost i obrt, Muzej grada Zagreba, Arheološki i Etnografski muzej.

Uz mladu likovnu umjetnicu Evu Herceg učenici su imali priliku upoznati dio narodne  baštine, preispitati svoje poimanje prostora i izraditi božićne čestitke.

Ova izložba predstavlja njihovo osobno likovno putovanje i kreativno iskustvo.

Projekt je financiran kroz Program javnih potreba u kulturi Grada Zagreba za 2020. godinu.

Voditeljica projekta – Snježana Petrov

III.a razred Osnovne škole Miroslava Krleže, razrednica Elvira Bačurin
Od prirode do ornamenta – vezenje

Čovjek je oduvijek tražio inspiraciju u svom okruženju, svom zavičaju. Zato ne čudi da je vez narodnih nošnji različit u primorskom, brdovitom, planinskom i panonskom zavičaju.

Učenici su upoznati s primjerima ornamenta koji je korišten kao zaštitni znak pojedinih dijelova Hrvatske, a koji je svoju inspiraciju crpio iz prirodnog bogatstva. Putem likovne radionice učenike se potaknulo na promatranje tog prirodnog bogatstva te na izražavanje putem izrade vlastitog veza koristeći prirodne motive. Uspjelo se potaknuti dječje istraživanje i promatranje te razvitak fine motorike koju ova tehnika zahtijeva.

Osvrt učiteljice Elvire Bačurin:

„Kroz radionicu smo imali priliku upoznati davno zaboravljenu i danas sve manje prisutnu rukotvorinu – vezenje. Što je vez, kako nastaje, kakav je vez karakterističan za pojedini hrvatski zavičaj? Voditeljica je povezala nastavne sadržaje 3. razreda s današnjim zadatkom – vezom. Izvore veza povezala je s prirodom te je djeci omogućila izravno sudjelovanje u sveprisutnoj istraživačkoj nastavi – traženje prirodnih oblika prije samog vezenja. Kroz dvodijelnu polusatnu video-prezentaciju voditeljica je najprije djeci zadala pronalaženje oblika u prirodi koje nalazimo na raznim ornamentima veza. Tako je svako dijete dobilo zadatak da donese neki plod iz prirode, grančicu i listić. Sama ideja vezenja djeci se činila čudnovata i neizvediva, pogotovo što u razredu prevladavaju dječaci, četrnaest dječaka od dvadeset i jednog učenika. Čak su i djeca negodovala da je to za djevojčice!

No, ubrzo se pokazalo da nema mjesta zabrinutosti i da će razred s velikim interesom odraditi zadatak. Tome je uvelike pridonijela stručnost, strpljivost i poznavanje teme voditeljice Eve Herceg. Djeca su kroz radionicu upoznata s jutenim materijalom koji je poslužio kao podloga vezu. Najteže je bilo „upravljanje“ iglom, vunom i koncem. Bila je to fantastična i nesvakidašnja vježba za đačke prstiće. Pogotovo što je poznato da su kod današnje djece prstići  motorički slabije razvijeni, a ova radionica poslužila je kao izvrsna vježba za razvoj motorike. Na jutenu podlogu najprije je trebalo flomasterom napraviti skicu donesenih plodova, a zatim slijedi vez. Prenošenje skice na tkaninu izvrsna je vježba uočavanja i zapažanja oblika i proporcija. Zadatak je zaista bio dinamičan. Zadatak da se nacrtani ornament veze vunom, debljom, tanjom, raznovrsnim i raznobojnim koncem, na moje i dječje oduševljenje, „ispao“ je odlično.

Radionica je zaista uspjela! Zadatak je zahtjevan, traži puno strpljivosti i spretnosti. Bilo je tu i zašivenih pernica, majica i suza jer se ne može svezati čvor, izgubljena igla i sl. Na kraju ostao je osjećaj ponosa i sreće. Obostranog zadovoljstva. Na molbu pojedinih roditelja morala sam neke radove poslati kući jer roditelji žele uokviriti prvi djetetov vez. Tako će rad krasiti nečiji zid i biti vječna uspomena. Osobno, ostaje mi zadovoljstvo i ponos na moje učenike koji su na prvu reagirali negativno, a onda strpljivo i marljivo proveli više sati vezući.

U današnje vrijeme, vrijeme raznih tehnoloških dostignuća, pogotovo je teško približiti nešto staro (vez) i uobličiti ih u novo, neviđeno. Sretna i zadovoljna lica djece govore mi puno. Kroz rad su zaboravili i na sveprisutni virus, na proživljeni potres i svakodnevni stres koji nosi odrastanje.

Lijepa radionica u kojoj se voditeljica istinski potrudila povezati sve elemente i prilagoditi ih dječjoj dobi. Za svaku preporuku! Velika hvala svima koji su doprinijeli ostvarenju ove radionice!“