Autorica / izvođačica: Irena Boćkai Oblikovanje svjetla: Martin Šatović Foto / video: Doringo
Scenografija: Oh, my deer
Produkcija: Trećeprostor u suradnji s Pogon – Zagrebački centar za
nezavisnu kulturu i mlade

Subota, 15.6. u 20:00

Irena Boćkai predstavlja novu viziju Medeje kao majke, ubojice, osvetnice i, prije svega, egzilantice.

Rezervacija ulaznica: treceprostor@gmail.com
Ulaznice su dio inicijative Umjetnost dostupna svima prema kojoj gledatelji sami određuju cijenu nakon odgledane predstave.

‘Medeja: prolog za one koji uvijek izvuku deblji kraj’ predstava je koja se izvodi u formi performans kazališta u kojoj izvođačica Irena Boćkai daje svoju viziju Medeje, žene uz koju se vežu pojmovi majke, ubojice, osvetnice, egzilantice. U predstavi je poseban naglasak na toposu egzila što označava bijeg u drugi prostor, napuštanje vlastite kulturne sredine i pokušaj asimilacije s novom. Egzilantska pozicija u kojoj se Medeja nalazi promatra se kao arhetipska situacija koja zahvaća one koji su prisilno napustili vlastiti dom. Međutim iako Medeja samovoljno napušta svoj dom, dolaskom u novu sredinu ona se ne uklapa u nove kulturne okvire te mora biti prognana kako bi se održao sustav vrijednosti kojemu ona ne pripada. Nepremostivi jaz između nje i nove okoline stigmatizira je kao vječnu pobunjenicu i prognanicu.

Kroz priču o Medeji u predstavi se progovara o fenomenu izvlačenja debljega kraja te se predstava izvodi kao prolog za one koji uvijek izvuku deblji kraj. Izraz “izvući deblji kraj” može se tumačiti na dva načina. Prvo tumačenje odnosi se na to da je netko dobio bolji dio odnosno da je imao sreće i dobio više nego što zaslužuje, ali se ipak češće tumači na potpuno suprotan način. Uglavnom onaj koji “izvuče deblji kraj” nije prošao dobro u nekoj situaciji odnosno – on je najgore prošao u situaciji u kojoj mu je (najvjerovatnije) bila potrebna sreća kako bi se sve završilo kako treba, ali za njega ipak nije.

U predstavi se provlači i priča o potrazi za zlatnim runom, što je ontološka suprotnost od ideje izvlačenja debljega kraja. Umjetnica u izvedbi evocira osobna sjećanja iz djetinjstva, legendu o zlatnom runom prema kojoj je ono zakopano ispod pulske Arene. Runo se odmotava tokom trajanja izvedbe, a netko mora izvući njegov deblji kraj…